Home Politika Mrtvi živima oči (ne) otvaraju: šta je Dodik KONKRETNO morao uraditi tokom...

Mrtvi živima oči (ne) otvaraju: šta je Dodik KONKRETNO morao uraditi tokom posjete Papi?

0

Milorad Dodik, predsjedavajući Predsjedništva BiH, danas se, na pravoslavni Veliki petak, sastao u Vatikanu sa poglavarom Rimokatoličke crkve papom Franjom. Tokom ove posjete pratnja predsjedavajućem Predsjedništva BiH bila je predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović.

Kako prenosi RTRS, sastanak je trajao 45 minuta, što je neuporedivo duže od protokolarnih 20, koliko traju sastanci poglavara Svete stolice. Očigledno je da je bilo mnogo tema za razgovor, između ostalih, istorijske, poput ustaških zločina u Drugom svjetskom ratu.

Dodik je ranije najavio da će tokom zvanične posjete Vatikanu pokušati da objasni papi Franji kakve su zločine ustaše učinile Srbima u Drugom svjetskom ratu i potrebu da se to tako predstavi u svijetu. On je rekao da će papu obavijestiti i o planiranoj gradnji monumentalnog spomen-parka jasenovačkim žrtvama u Donjoj Gradini, te da je to zajednički projekat Srpske i Srbije.

Međutim, postavlja se pitanje – zašto Milorad Dodik sa papom Franjom nije razgovarao o povratku jasenovačke građe u Republiku Srpsku koju je on lično svojevremeno predao Muzeju holokausta u Vašingtonu, a potom Hrvatskoj? Koja je korist od puke priče, pa i od gradnje još jednog spomenika (spomenik jasenovačkim žrtvama već postoji) nakon što su svi dokazi o stravičnim zločinima od strane Dodika predati, a Hrvatska kontinuirano i zvanično revidira istoriju, umanjuje broj žrtava i negira monstruozne načine ubijanja 700.000 Srba, Jevreja i Roma?

Kako je zapravo počela saga o jasenovačkoj građi koju je Dodik predao (ili kako se u javnosti već dugo spekuliše – prodao ) prvo Muzeju holokausta u Vašingtonu, da bi potom završila u Hrvatskoj?

Sve je počelo u oktobru 1991. godine kada je jasenovačku zbirku pod najezdom „zengi“ iz Jasenovca spasio kustos tadašnjeg muzeja Simo Brdar koji ju je prenio u Kozarsku Dubicu i smjestio u svoj stan. Direktor Muzeja žrtava genocida u Beogradu Milan Bulajić u nekoliko navrata je pokušao da ovu vrijednu zbirka i artefaktu prenese u Beograd kako bi se s obzirom na njen značaj smjestila u adekvatan prostor.

Poslije niza prepiski sa predstavnicima vlasti u RS tokom ratnog i poratnog perioda, Bulajić je 21. septembra 1998. godine od Živojina Erića, ministra nauke i kulture u Vladi Milorada Dodika dobio odgovor da se “građa o stradanjima u logoru Jasenovac kao kulturno dobro od izuzetnog značaja ne može iznositi iz zemlje”, te da je “stav Vlade Republike Srpske da se skeniranje, kopiranje i mikrofilmovanje obavi u Banjaluci”.

Vlada Republike Srpske je na sjednici 9. jula 1999. godine donijela odluku da se građa iz Kozarske Dubice smjesti u Arhiv RS u Banjaluci i Simo Brdar je po nalogu Vlade RS u septembru 1999. godine zbirku predao Arhivu RS koji se obavezao da će zbirku čuvati, popisati i vratiti Javnoj ustanovi „Spomen-područje Donja Gradina“. Međutim, na osnovu sporazuma koji je tadašnji premijer Republike Srpske Milorad Dodik 27. oktobra 2000. godine potpisao sa direktorom Muzeja holokausta u Vašingtonu Diane Salcman, jasenovačka građa je ustupljena tom muzeju.

Kompletna građa je nakon nešto više od godinu dana iz Vašingtona je vraćena u Hrvatsku, gdje je najvećim dijelom završila u depou Javne ustanove “Spomen-područje Jasenovac”, gdje se krije daleko od očiju javnosti. U trenutnoj, sramnoj, postavci “Spomen-područja Jasenovac” nema, što je slučaj bio do 1991., kama, maljeva, srbosjeka i užasavajućih fotografija koje izazivaju jezu i dokazuju stepen monstruoznosti zločina koje su ustaše činile.

Zanimljivo je da je Dodik sporazum sa Muzejom holokausta u Vašingtonu potpisao bez znanja i saglasnosti Vlade Republike Srpske. Taj postupak je kasnije pravdao riječima da je “iz razloga hitnosti potpisao sporni sporazum bez znanja Vlade RS”. Javnost je za sramni potez ustupanja jasenovačke građe saznala tek nakon izbora 2000. godine, kada je nova skupštinska većina, čiju su okosnicu činili SDS i PDP, objelodanila ovaj sramni potez i formirala Anketnu komisiju NSRS sa zadatkom da da ispita okolnosti pod kojima je jasenovačka građa završila u Vašingtonu.

Jedno od Dodikovih opravdanja za ustupanje jasenovačke građe bilo je i da su uslovi u Arhivu muzeja RS katastrofalni i da bi tu građa propadala.

Danas, skoro 19 godina kasnije, Milorad Dodik kao predsjedavajući Predsjedništva BiH, ide u Rim da „objasni papi Franji kakve su zločine ustaše učinile Srbima u Drugom svjetskom ratu“. Umjesto objašnjavanja, dovoljno je bilo da papu uputi na podrum „Spomen-područja Jasenovac“, gdje se, zahvaljujući Dodiku, danas od javnosti kriju dokazi o stravičnim ustaškim zločinima.

Umjesto objašnjavanja, Dodik je trebao zamoliti poglavara Rimokatoličke crkve da se svojim autoritetom založi da istina izađe na svjetlo dana, da sadašnje i buduće generacije imaju priliku da gledaju ono što se nikada ne smije ponoviti. Umjesto objašnjavanja, Dodik je takođe mogao zamoliti Papu da upotrijebi svoj autoritet i pomogne da se jasenovačka građa vrati u Republiku Srpsku, gdje su, pretpostavićemo, nakon višedecenijske vladavine Dodika bar uslovi u Arhivu muzeja RS mnogo bolji za čuvanje tako važnih istorijskih artefakata.Mogao je Dodik, umjesto pukog objašnjavanja, bar da pokuša da ispravi svoju istorijsku grešku.

Međutim, posjeta za kakvu prilika postoji samo jednom u životu, poslužila je Dodiku da u svrhu pravljenja mita od sebe kao najvećeg među Srbima, popuni program (privatnog) servisa (nekolicine) građana – RTRS. A istorija, revidira li se, revidira….

srpskatoday.info